2.
Vizija
dana Raymondu Aguileri 18. srpnja 1990.
Vizija:
Vidim
bijelu Svjetlost koja se kreće prema dolje sa neba kroz oblake. Mogao
sam osjetiti
Božju Pristunost, Oca, Sina i Duha Svetoga.


Vizija:
Vidio
sam tu bijelu Zvijezdu kako se sama pokreće po nebu. Slijedeća stvar
koju vidim
je ta bijela Zvijezda koja lebdi iznad velikog bijelog oblaka.

Znao
sam da je to vrh nuklearne eksplozije jer sam znao oblik oblaka. Stoga
sam se
pretvarao da ne znam što je to bilo. Tijekom te vizije znao
sam da mi je Isus
Krist govorio, ali ne mogu objasniti kako sam to znao. Samo sam znao
bez ikakve
sumnje da je to On. Govorio mi je stavljajući mi misli u glavu. Zvukovi
se nisu
izmjenjivali. Komunicirali smo preko misli. Ta cijela stvar me
uplašila jer nikada
prije nisam imao viziju kao tada. Sjećam se, bio sam tako
uplašen jer sam znao
tko mi govori i nije mi se svidjelo što vidim. Učinio sam
sve što sam mogao
kako bih izbjegao temu o oblaku u obliku gljive, ali On se nije htio
maknuti od vizije
oblaka u obliku gljive. Cijela ta vizija gljive morala je trajati
petnaest ili
dvadeset minuta jer sam izbjegavao temu. Ne sjećam se zašto,
ali predao sam se,
a On mi je pokazao cijelu stvar.

Vizija:
Mogao
sam vidjeti Zvijezdu iznad nuklearne eksplozije. Bio sam tako
uplašen da sam
počeo plakati. Stoga sam se naljutio na Njega i rekao Mu da mi pokaže
sve i da ništa
ne zadržava. Sljedeća stvar koju mi je pokazao bila je staklena ploča s
balončićima na površini.

Ova
vizija čiste staklene ploče još me više
razljutila jer nakon što sam vidio
nuklearnu ekploziju, pokazano mi je nešto što
nije imalo smisla. Sljedeće što mi je pokazano je tlo.
Dok sam gledao, tlo se rastvorilo i izašao je veliki
kristal. Promjer mu je bio
otprilike 30 centimetara, visina oko 45
centimetara, a na vrhu je imao
svijetli stožac.

Ovaj
kristal sa stošcem na vrhu također nije imao smisla, ali se
tada kristal
promijenio u zgradu Pentagona (Sjedinjene Američke Države).
Tada
se stožac sladoleda pretvorio u južnoamerički kontinent.


Vizija:
Gospodin
mi je pokazao Nizozemsku pokazavši mi vjetrenjaču.
Vizija:
Tada
mi je pokazao Egipat pokazavši mi egipastku sfingu.
Vizija:
Najednom
sam vidio tri piramide kako lete po zraku. Vidio sam njihovo dno.
Vizija:
Sljedeća
slika bio je je veliki crni oblak koji se kretao s lijeva na desno.
Tada se
pojavio krupan Bijeli Oblak krećući se s desna na lijevo. Ta dva oblaka
susrela
su se u sredini i Bijeli Oblak progutao je onog crnog.
Vizija:
Tada
se nebo pretvorilo u prekrasno svijetlo plavu boju sa prekrasnom dugom
na nebu.
Ne mogu objasniti, ali osjećao sam mir i sve što sam mogao
vidjeti bilo je mirno.
Vizija:
Sljedeća
slika me preplašila jer sam bio u svemiru i mogao sam
vidjeti planet Zemlju.
Od nikud pojavio se ogromna užarena stijena. Mogao sam vidjeti crnu
površinu sa
crvenom jezgrom koja je svjetlila žarko crveno.
Užareni kamen udario je Zemlju i odskakivao je po
zemljama,
kontinentima, i po državi Teksas koju sam vidio u prethodnoj viziji.
Vizija:
Sve
je bilo mirno na sekundu, a onda od nikud jedna zraka se
probila iz crnila
svemira. Onda se još jedna svijetla zraka počela
približavati planetu Zemlji. Tada
se i treća primakla i prije nego što sam mogao shvatiti
što se zbiva, svemir je
bio prepun tih svjetlosnih zraka. Samo su zasule planet Zemlju kao
kiša i
obasule cijelu površinu.
Vizija:
Na
sljedećoj slici, vidio sam planet Zemlju iz svemira. Izgledala je tako
lijepo sa
svojim oblacima i zeleno-plavim vodama, mogao sam čak vidjeti i
strukture vremena. Ne znam otkud se pojavio Isus Krist, ali stajao je
kraj mene dok sam
gledao planet Zemlju. Onda iznenada planet je nestao i sve
što
sam mogao vidjeti
bio je crni svemir. Sjećam se da sam se svađao s Kristom zbog toga
što je
planet nestao u ništa. Pokazao mi je planet još
dva puta
i svaki put je nestao
u ništa. Ovo me zbilja uzrujalo jer sam se nastavio svađati
s
Njim.
Vizija:
Onda
iznenada, pojavio se novi planet, no taj planet bio je tri do četiri
puta veći
od planeta Zemlje. Izvana je bio obložen žarkim bijelim svjetlom, a
unutra crni
centar.
Vizija:
Sada
više nisam znao u što vjerovati, pa sam rekao
Kristu: „Ne vjerujem. Želim otići
dolje i vidjeti sam što se dolje zbiva.“ Sljedeće
što se dogodilo je da smo
oboje počeli silaziti prema planetu. Kad smo ušli u vanjsku
površinu, sve što
sam mogao vidjeti bili su ti bijeli oblaci koji su putovali po nebu,
ali nisu
to bili oblaci koje sam običavao vidjeti. Pravi planet nije se moglo
vidjeti jer
su ti bijeli oblaci pokrivali cijeli planet. Ti
oblaci bili su različiti, svaki od njih
imao je svoj zasebnu putanju, svaki je bio različit od onog
drugog. Ono što mi je palo
napamet je da su to zasebne duše i da uopće nisu oblaci, ali
nisam zapravo
znao. Sve se to dogodilo dok smo se Krist i ja spuštali
prema planetu i budući
da nisam ništa mogao vidjeti, rekao sam Mu da ne vjerujem u
to i zamolio ga da
me povede dolje na planet.
Vizija:
Tijekom
moga razgovora s Kristom, govorio sam Mu kako ne vjerujem, jer nije
bilo zemlje
ni blata. Cijela stvar bila je toliko neobična jer smo stajali na vodi.
Tada, bez ikakvog upozorenja, točno tamo gdje smo stajali, vrh
stošca od stošca
sladoleda kojeg sam vidio ranije, počeo je izlaziti iz vode. Kraj je
prvo
izašao iz vode bez stvaranja valova na vodi desno od nas.
Rastao je i rastao
dok nije bio planina milju (1.6 km) visoka na nebu. Tada je bez ikakvog
upozorenja Krist nestao i vizija se zaustavila.