Mt. Diablo

Pomazanje ispod Mt.Diabla u Contra Costa Okrugu, Kalifornija 2. Prosinca, 1990.

Ray Aguilera i crkveni zvučni Čovjek (tonac).

Fotografije svjedoka Pomazanja Mt. Diabla 2. Prosinca, 1990.

Fotografija Duge sa Mt. Diabla 2. Prosinca, 1990. Ono je jedna od Tri Duge koje su se pojavile poslije što smo Pomazali Mt. Diablo.

Pročitajte CIJELU PRIČU (svjedočanstvo) kako su počela proročanstva sa Raymondom Aguilerom od Duha Svetog.

Mt. Diablo Proročanstvo.

2 . prosinca, 1990,

(sada je 6:28 ujutro, 10. Travnja, 1993., sutra je Uskršnja Nedjelja, i dokumentirati ću događaje koji su se dogodili 2. Prosinca, 1990. Mislio sam da sam ih snimio na kazetu, ali čini se da ne mogu naći snimku. Tako da ću se pokušati sjetiti svega najbolje što mogu.)

Spavao sam, i Gospodin me je probudio, i rekao, "Hoću da ideš na Mt.Diablo. Hoću da pomažeš Planinu sa uljem. Petnaest tisuća Anđela će biti tamo, i nemoj se bojati jer On je trebao svjedoke."Objavi to grupi samaca u Petak navečer."

Moja sestra i ja smo išli u Four Square Crkvu koja je imala grupu samaca Petkom navečer. Tako da sam rekao svojoj sestri o Proročanstvu; i sljedeći Petak navečer razvila se prilika za govoriti. Rekao sam Proročanstvo crkvenim samcima.

Ali Gospodin je rekao, "Nemoj im reći cijelu priču. Reci im da hoću da ljudi odu na planinu, i mole se, i da petnaest tisuća Anđela će biti tamo. To je sve. Anđeli će te voditi i štititi do Mt.Diabla, i nemoj objašnjavati nikakve druge detalje dok ne dođeš tamo."

Detalji su bili da će On preuzeti Mt.Diablo od đavla. Da je đavao imao devet mjesta na planetu koje je smio upotrebljavati, ili je bio upotrebljavao tisućama godina. Mjesta, pretpostavljam, su bila visoka mjesta. Uistinu ne znam, ali Sotona bi vodio svoje operacije iz njih. Pretpostavljam da je Mt.Diablo jedno od tih mjesta.

Rekao je, "Nemoj se brinuti tko ide. Jer Ja znam točno tko će biti tamo." Nemoj se brinuti ako jedan, dva, ili sto ljudi idu s tobom." Trebam svjedoke da svjedoče što ću Ja učiniti."

On je namjeravao protjerati đavla sa te planine. Dakle, ta planina je smještena u okrugu Contra Costa u Kaliforniji, sa istočne strane zaljeva u San Franciscu.

Kršćanski prijatelj i ja smo otkrili spomen-ploču na vrhu Mt.Diabla 1992. godine, ne kojoj je pisalo da su tamo Indijanci običavali štovati i žrtvovati već cijelih pet tisuća godina. Planina je uvijek bila povezana sa nekakvom vrstom zla. Razumio sam da je svećenik, u devetnaestom stoljeću, vidio đavla tamo na vrhu stijene, dok se molio, i od tada se zove Mt.Diablo (Đavolja Planina). Nisam baš siguran o cijeloj povijesti, ali sam dao svoje Proročanstvo grupi samaca, i izjavio da idemo tamo one sljedeće Nedjelje, i ako itko želi ići neka se susretne sa nama na crkvenom parkiralištu.

Pitao sam Gospodina, "Gdje da ju na toj planini pomažemo?"

Rekao je, "Neću ti reći. Osoba koja upravlja krovićem nad propovjedaonicom (koji služi da se glas usmjeri prema slušaocima) u Crkvi, osoba sa kojom si razgovarao prije nekoliko tjedana o Mt.Diablu, on zna točno gdje pomazati planinu. I pomaži tlo gdje god ti kaže."

Tijekom tog određenog vremena, dobijao sam razne smetnje od ljudi iz Crkve. Počeli su me gledati kao da sam lud. Mislili su da postajem čudan. Dobijao sam pozive ljudi iz crkve koji su govorili da zašutim, i da će mi očitati bukvicu, i da držim jezik za zubima o svim tim stvarima. Ono što je bilo toliko smiješno, da je to trebala biti navodno čvrsta karizmatična Four Square Crkva. Dobijao sam razne smetnje od prijatelja, ali nije me bilo briga, učinio sam što god je Gospodin rekao.

Dva dana poslije u Nedjelju, 2. Prosinca, 1990., moja sestra i ja smo otišlu u Crkvu, ne znajući tko će biti tamo, ili da li će itko biti tamo.

Gospodin je rekao, "Biti će muzike. To će biti Dan Slavlja na Nebu, i na Zemlji. Povratiti ću devet mjesta na zemlji, koja Sotona posjeduje, i upotrebljava tisućama godina. Ljudi će biti ozdravljeni tog Dana, i biti će čudesa diljem svijeta, i trebam svjedoke za taj događaj."

Tako da smo se moja sestra i ja odvezli do Crkve ne baš znajući da li mi idemo, ili da li zvučni čovjek (tonac) ide. Nisam razgovarao s njim nekoliko tjedana, i nismo znali gdje je to posebno mjesto, koje je Gospodin htio pomazati, zato jer taj mladić je bio jedina osoba koja je znala. Bojao sam se razgovarati s njim o tome zbog sve te uskomešenosti oko molitvenog puta na Mt.Diablo. Znao sam da se puno priča u našem unutarnjem prijateljskom krugu samaca u Crkvi, oko toga što ćemo raditi na Mt.Diablu. Palo mi je na pamet da je zvučni čovjek mogao čuti svo to komešanje o Mt.Diablu, i da se ne bi pojavio. Međutim, kada smo moja sestra i ja došli do Crkve nije samo znao gdje idemo, nego je nacrtao mapu, i napravio kopije za svakoga tko je htio ići.

Nazvao sam par ljudi prije Nedjeljnog puta, ali činilo se da nitko nije zaintresiran ići na planinu. Tako da je moja sestra rekla, "Možda ćemo biti samo ja i ti." Tako smo čekali, i ljudi su se počeli pojavljivati, završili smo sa deset ljudi, pet muškaraca, i pet žena. Vjerujem da su pet različitih Crkava bile zastupljene.

Gospodin je rekao, "Biti će muzika."

Ali od devet ljudi tamo, nitko nije imao ništa što je predstavljalo bilo kakvu vrstu muzike. Bilo je samo devet ljudi u početku tako da smo čekali koliko god smo mogli, i onda otišli na kraju karavane automobila. Dok smo se vozili prema izlazu crkvenog parkirališta, vidjeli smo Douga, iz grupe samaca. Moja sestra je rekla, "Zaustavi auto!, Evo Douga." Tako da smo se okrenuli i otišli nazad na crkveno parkiralište.

Stali smo pokraj Dougovog kombija i on nam je pristupio. Pitao je da li su svi otišli prema planini. Rekli smo, "Da," i da smo se vratili po njega. Pitao je da li može ići s nama. Rekli smo, "Da." Zatim je pitao je li u redu ako uzme gitaru sa sobom jer vrata na njegovom kombiju se nisu mogla zaključati, i mislio je da bi ju netko mogao ukrasti. Moja sestra i ja smo se samo međusobno pogledali, jer smo znali da je Gospodin rekao da će biti muzike. Nasmiješili smo se jedan drugome i rekli, "Pa naravno." Znao sam da je moja sestra vesela jer sve se odvijalo onako kako je Gospodin rekao; sve do muzike, i sve se to događalo pred našim očima.

Tako da smo se požurili da stignemo ostale koji su bili otišli. Svi smo dođli tamo u isto vrijeme, i zvučni čovjek je vodio nas deset gore po planinskoj stazi. Sjećam se jedne mlada dame koja je gunđala cijelo vrijeme do gore. Ponavljala je da neće napraviti sljedeći korak. Nije htjela ići dalje, i gunđala o tom i tom, i samo je nastavljala i nastavljala gunđati. Napravila je tu udaljenost tako gadljivom da je skoro razgovarala sa zvučnim čovjekom (toncem) da stanemo i pomažemo bilo koju lokaciju na planini, drugačiju od one koju je Gospodin htio.

Rekao sam zvučnom čovjeku da ide gdje god mu je Gospodin rekao čak ako je bilo gore više po stazi, što god se dogodilo. Tako je postalo loše što se tiče gunđanja, durenja, i rađenja situacije gadljivom te mlade dame da je jedna od ostalih žena stala, i hodala sporije s njom dok smo mi ostali naprijed nastavili. Gunđala je zato što je zvučni čovjek izvorno izjavio da ćemo hodati samo četvrt milje po dobro određenoj stazi, a ispostavilo se da je bilo oko dvije milje hodanja tom planinskom stazom.

Na putu prema gore nekoliko nas smo pjevali pjesme hvaljeći Boga, i Slavili dok smo hodali. Dakle, stigli smo tamo, i podijelili s njima ono što nam je Gospodin rekao o Anđelima, i svi smo dali nekakvu vrstu svjedočanstva zašto smo došli na planinu. Tada sam im rekao razloge zašto nas je Gospodin htio tamo. Da će On povratiti nazad ovu planinu. Da će biti znakova i čuda diljem cijele zemlje ovog datuma.

Objasnio sam kako je Gospodin rekao, "Kupi bočicu maslinovog ulja, i nemoj razbiti pečat dok planina neće biti pomazana. Ulje treba izliti na tlo u obliku velikog Križa u smjeru koji želi zvučni čovjek. On će znati gdje izliti ulje na tlo i njegov smjer."

Tako sa sam pitao zvučnog čovjeka, "Gdje hoćeš to?" A on je rekao, "Vjerujem da bi trebalo biti u ovom smjeru, i biti okrenuto u onom smjeru."

Zatim smo molili, i pomazali jedan drugog na čelo u ime Oca, Sina, i Duha Svetoga, uzeo sam bočicu ulja i izlio ostatak na tlo u obliku velikog Križa u smjeru koji je zvučni čovjek želio.

Potom je Gospodin rekao, "Okreni bočicu prema dolje na čelu Križa, i ostavi je tako prema dolje na tlu, i pusti da se ulje upije u tlo."

Tako da sam učinio to, i počeli smo pjevati pjesme. Zatim je zvučni čovjek rekao, "Vjerujem da bi smo trebali ići prema rubu nasipa, i gledati prema zapadu i pljeskati, zbog toge što đavao ne voli zvuk pljeskanja. Pa tako nas deset smo otišli do ruba nasipa, i počeli pljeskati, okrenuti prema onoj strani planine gdje se nalazi zaljev, i mi smo pljeskali, klicali, i zviždali. Tada je jedna od mladih dama rekla da će Gospodin dati svakome htjenja naših srdaca.

Stajali smo ondje pljeskajući u zrak, a moja sestra je počela vrištati i derati se kad smo pogledali u nebo. Rekla je da je duga na nebu. To je bilo oko dva sata, nedjeljno popodne, 2. Prosinac, 1990. Sjećam se da nisam ništa vidio osim tamnih oblaka na nebu. Nije kišilo, ali postojala je skupina tamnih oblaka na zapadnom nebu. Ali kada je moja sestra počela vikati i skakati gore-dolje svi su se uzbudili, i počeli gledati u nebo.

Ono što se pojavilo od nikuda je bila mala duga. Nije bila potpuna duga, bila je samo mala duga. Svi su gledali, i gledali, i nitko je nije mogao vidjeti osim nje. Zatim ju je netko drugi vidio. Uskoro su ju svi vidjeli. Onda su svi počeli ludjeti sa vikanjem, deranjem, i hvaljenjem Boga. Od nikuda se pojavila druga mala duga, i svi smo uistinu počeli vikati, derati se, skakati. Mi smo zapravo vidjeli čudesa na nebu. Tada se treća pojavila. Bilo je ukupno tri male duge blizu nekih oblaka dok smo gledali veće tamne oblake kako se udaljuju prema jugu. Te tri male duge su ostale nepomične na zapadnom nebu u smjeru sunca.

Nas deset smo samo početi ludovati oko te cijele stvari. Bilo je naprosto tako nevjerojatno. Svi nismo mogli vjerovati što se pojavilo od nikuda dok smo gledali u smjeru koji je pokazivao Križ, prema zapadu na rubu nasipa. Bilo je ludo, i ispunjujuće to popodne na Mt.Diablu. Svi smo bili uzbuđani jer smo vidjeli čudo, i Doug, koji je ponio gitaru, dogodilo se da je ponio i fotoaparat također. Tako da je mogao fotografirati jednu od malih duga. To nam je dalo dokaz da nismo to izmislili, i potvrdu toga što se dogodilo. Također smo se slikali svi na planini. Bilo je to čudesno popodne.

Gospodin mi je rekao, "Trebao sam svjedoke," i ponosan sam na ovu malu grupu koja je došla ovdje. Bili ste poslušni. Volim vas. Dotaknuli ste Moje Srce. Trebao sam svjedoke da svjedoče protjerivanju đavoljskih sila sa Mt.Diabla. Ista stvar će se dogoditi diljem planeta na svih devet lokacija. 2.Prosinac, 1990. će biti početak Velikog Rata na Nebu, i na Zemlji. Početak kraja je blizu. Sada je Sotona đavao neba. Jer sada nema nigdje da nasloni glavu."

Sjećam se kada smo nas deset hodali natrag do naših automobila, bila je drugačija atmosfera oko nas. Bili smo svi sretni i veseli, ali postojala je tišina, budući da smo znali što smo vidjeli i što smo doživjeli. Uistinu ne znamo što je značila izreka, "Pogledajte u nebo." I sada godinama poslije, još uvijek uistinu ne znam.

Čak nisam znao da đavao ima devet teritorijalnih mjesta za rad na planetu. Oko šest mjeseci poslije jedna je od mladih dama, koja je bila išla sa nama na Mt.Diablo, našla članak u Kršćanskom časopisu u kojem je izjavljeno da je grupa Kršćana uzela naprtnjače i otišla u australsku divljinu, i pomazala veliku đavolsku stijenu. To je bilo učinjeno tjednima poslije našeg pomazivanja Mt.Diabla. Taj članak koji je našla dao nam je još jednu potvrdu istinitosti onog što je Gospodin rekao. Možda je bilo to tjednima poslije, ali trebalo im je malo više da stignu do đavolske stijene.

To su bile samo dvije od potvrda. Također smo čuli na radijskim vijestima da su oceanske plime bile neobično visoke tog Dana, i da nisu znali zašto. Postojale su također objave na radijskim vijestima da su ljudi oko tjedan dana viđali neobična svjetla na noćnom nebu.

Znam da smo podijelili ovo iskustvo sa jednim pastorom, ali nikad nije komentirao. Od tada podijelio sam to sa drugim pastorima, ali me gledaju kao da nisam normalan. Ali mi deset ljudi koji su išli na planinu tog popodneva znamo: "Da se nešto dogodilo."

Ali sve što je Gospodin ponavljao je bilo, "Pogledajte u nebo. Pogledajte u nebo."

Tijekom tog vremena počeo sam stvarno osjećati jak pritisak od protestanske Four Square Crkve u koji sam išao. Pokazivale su mi se stvari koje nikad prije nisam vidio, i u biti pastor mi je stalno govorio, "Nema veze što vidiš ili čuješ; ti razgovaraš sa demonima. Slušaj samo mene jer ja sam tvoj duhovni autoritet." Zvučalo je kao da je stalno govorio, "Slušaj samo mene, nemoj slušati Boga," tako sam ja to razumio. "Slušaj nas jer mi znam što je najbolje za tebe."

To molitveno putovanje na planinu se dogodilo u Nedjelju, 2. Prosinca, 1990., poslije Crkve. Zatim 3. Prosinca, 1990., sljedećeg jutra u devet sati, spavao sam, i bio sam probuđen, i sljedeća stvar koju znam, moja usta su počela govoriti neobičnim jezicima. Dopustite mi da objasnim nešto ovdje, (ja) ovaj momak, u to vrijeme u njegovom životu, nije vjerovao u jezike, molitveni jezik, ili kako god hoćete nazvati to. Sjećam se da mi je jedan pastor stalno govorio da tražim jezike jer to bi mi pomoglo u što god bi mi se događalo, mjesecima prije nego što sam primio dar jezika.

Rekao sam mu, da nisam vjerovao u to, i da nisam trebao to. Ali je rekao da ja trebam to, i da snimim sve što se dogodilo jer ću možda zaboraviti to. I sada u devet sati ujutro 3.Prosinca, 1990., moja usta su počela stvarati sve vrste neobičnih zvukova. Nikad nisam tražio to. Nikad nisam molio za to. Nisam ni vjerovao u to, i sljedećih šest sati, samo sam počeo govoriti drugačijim jezicima. Snimio sam to jer taj pastor mi je rekao da vodim dnevnik, pa tako da sam držao taj džepni kazetofon do mog kreveta, jer su se događale tolike mnoge stvari, i tako brzo, nisam znao što da sljedeće očekujem.

Gospodin me samo probudio, i počeo sam govoriti u jezicima dva sata. Zatim bi me pustio da spavam dva sata, zatim On bi me probudio, i govorio bi sljedećih dva sata u jezicima. Zatim bi me pustio da spavam dva sata. Onda me probudio, i govorio bi sljedećih dva sata. To je trajalo tri dana. Nisam išao na posao. Nisam se dizao iz kreveta osim da idem na toalet, ne sjećam se da li sam uopće jeo. Ali tri dana govorio sam svim vrstama jezika. Uopće se ne mogu sjetiti koliko jezika je bilo.

Ali sam dokumentirao neke od Proročanstava koje su mi dane tog dana. Cijela stvar je bila bizarna, ali stvarna. Moj kršćanski hod je napravio još jedan korak u smjeru kojem nisam želio ići. Ne razumijem jezike. Znam da ponekad mi okrepljuju moj duh, kada me neprijatelj obori. Te stvari su naprosto nadmoćne, ali sada se zateknem u molitvi satima, i satima u jezicima. Molim više u jezicima nego što molim na engleskom. Pretpostavljam da moj duh zna što treba. Nikad nisam bio jako dobar u molitvi.

Onda se pritisak Crkve pojačao zbog Proročanstava, i Vizija, i takvih stvari.

Tada mi je Gospodin rekao, "Napiši i pošalji kopije ovog Proročanstva."

Poslije ovog zahtjeva, stvari su stvarno počele biti vruće za mene u Four Square Crkvi. Jer sam učinio to, i poslao ih gdje je On zahtjevao. Aktulana Proročanstva u jezicima počela su 3.Prosinca, 1990., dan poslije mog odlaska na Mt.Diablo, sa pet žena i četiri druga muškarca da budemo svjedoci, i da vidimo naše čudo od tri male duge.

Za mene osobno, ja znam što je istina. To je za mene, ali ostali moraju odlučiti sami. Ne znam kada će ove stvari prestati. Sjećam se da mi je pastor rekao da ponekad to traje dva ili tri dana, možda tjedan dana, ali prošlo je tri godine, i Sotonski napadi, Vizije, Proročanstva, i svakave vrste osobnih čudesa samo se nastavljaju i nastavljaju.

Sjećam se, u ljeto 1992. godine, kada su Proročanstva dolazila po dva ili četiri dnevno duhovno ratovanje je bilo tako intenzivno da sam se zatekao u neprestanoj molitvi zbog demonskih napada. Običavao sam zapečatiti moju kuću svake noći sa trnovitom živicom umočenom u Isusovu Krv. I molio sam se Gospodinu da premaže zidove i stropove sa Isusovom Krvlju. Tijekom tog vremena iznajmio sam sobu čovjeku zvanom John. Jednog određenog tjedna otišli smo na crkvenu službu sredinom tjedna. John, moj partner u molitvi, i ja smo stali u restoran da pojedemo poslije crkve i John nam je krenuo reći da se mučio spavati posljedna tri dana. Rekao je da se boji da ću se naljutiti na njega. Rekao je da je stalno vidio Krv kako izlazi iz zidova i iz njegovog novog tepiha u sobi. Uzeo bi ručnike i pokušao upiti Krv, ali nije mogao jer je napunila cijelu sobu. Morao je otići van i čekati par sati do jutra jer se bojao i mislio da ću ga natjerati da plati štetu za novi tepih, ali Krv bi bila nestala ujutro.

Sjećam se da sam gledao u mog molitvenog partnera i mislio na moju noćnu uvodnu molitvu i po njegovom pogledu, znao sam da misli istu stvar. Kasnije je John podijelo sa mnom da je doživio ostale duhovne stvari u prošlosti, jednom je bilo kada je njegova žena skoro umrla. Bio sam zapanjen jer to je bilo prvi puta ikada da sam čuo nekoga da je vidio kako se pojavljuje točno takva vrsta molitve pred njihovim očima.

Primjeri ostalih stvari koje su se dogodile:

1. Doživio sam prometnu nesreću u kojoj je moj auto bio teško udaren u stranu i ništa se nije dogodilo mom autu.

2. Molio sam se za bunar i tjedan kasnije se zemlja zatresla bez upozorenja, i voda je poplavila moje stražnje dvorište iz nekog nepoznatog izvora vode, u ljeti tijekom suše u cijeloj državi, i poduzeće za vodu je analiziralo to i izjavilo da to nije bilo njihov.

3. Novac dolazi u pravo vrijeme, i na pravo mjesto.

4. Ljudi pomažu sa opremom i znanjem.

5. Zaposlenici u pošti plaćaju za poštarinu, za pošiljke Proročanstava, i tako mnogo ostalih nazabilježenih stvari su se dogodile, koje ne mogu objasniti.

Napadi Crkvenih vođa, starih prijatelja, čak i članova obitelji. Hodajući sam. i osjećajući se sam, iako postoje mnogi ljudi koji se zauzimaju za mene, čak ljudi koje čak ni ne poznam, cijela ta stvar mi se čini jako čudna.

Dodana napomena: Od deset ljudi koji su išli na planinu, zbog progona Crkve i reakcije Crkve na Proročanstva, pet od deset ljudi koji su išli na planinu ogradili su se do mene.

Budući da glavni pastor je zapravo počeo lagati, govoreći stvari o meni koje su nisu bile istinite bez otkrivanja mog imena. Jedne Nedjelje pomoćnici pastora su me okružili, i rekli mi da me neće pustiti u crkvu ako se ne podredim autoritetu glavnog pastora, i da držim jezik za zubima. Glavni pastor me čak pokušao uhititi u jednom trenutku u domu crkvenih članova.

To je moja priča. Čitajte Proročanstva, Raspoznajte, i Prosudite, i Molite, i Molite da vam Gospodin otkrije Istinu, jer to nije moja Riječ. Nemam ja mozga složiti to sve zajedno jer je previše toga došlo prebrzo, i uistinu ne mogu pisati jako dobro. Pretpostavljam da je to sve, Bog vas blagoslovio.


e-mail: Ray@prophecy.org
Za pomoći financirati ovu službu Pritisnite ovdje Make payments with PayPal - it's fast, free  and secure!  

ili pišite na: Raymond Aguilera, PO Box 20517, El Sobrante, CA. 94820-0517, USA.

Za naručiti Knjige Proročanstava (engleski) Pritisnite na Knjigu

Copyright © 1989-2001, Raymond Aguilera, Prophecy.org (sm) Sva Prava Pridržana


Početna stranica